Šta vas je poslednje nasmijalo?

First topic message reminder :

Pa,jasno je šta treba da kažete..
Mene je drug maloprije kad sam ga pitala da l' je dobro a on govori ''Nisam'' i klima glavom

samu sebe debila

film

Sestra. xd

Isidora i Dona. :D

neki intervju sa Džesikom Èestejn

Milica.

trivija filma

reakcija

Goslingova kosa u trejleru za The Place Beyond the Pines

Milicino i Majino glupiranje na likovnom.

Poruka. :')

Serija

knjiga

U postu sam napisala dzentlem i par cura me je citiralo i nijedna nije videla gresku.

Cassie

knjiga

Uranio Ðokoviæ Novaèe,
Uranio prije jarka sunca,
Uranio rano u neðelju
A u svome dvoru bijelome
U Monaku mjestu skrovitome
Skrovitome od kletih dušmana
I ostalih poreskih organa,
Usta mlaðan u zoricu ranu,
Okrete se licem ka istoku,
Baš istoku ðe izvire sunce,
Pomoli se i triput prekrsti,
Nek zna Latin ðe je pravoslavlje!
Prvi puta za majku Srbiju,
Za Srbiju majku da prevrne
I da druga nastane sudija,
Drugi puta za Kosovo ravno,
Kad si ravno što si vodoravno
Oj najskuplja rijeèi ukrštena,
Treæi puta za vjernu ljubovcu
Vjernu ljubu, šeæerli-Jelenu
Koja znade knjige indžijele,
Indžijele, knjige starostavne,
Doktorate i ostale stvari.
Prekrsti se i Bogu pomoli,
Ode Nole brave da namiri,
Vode ledne da se podnapije,
Pa po b’jelom dvoru da pošeta,
I da vjernu poprivati ljubu
Jer je mlaðan tako nauèio
Od svog ðeda, legendarnog Vlada.
Kad je Nole brave namirio
i vode se ledne podnapio
po dvoru je b’jelom pošetao
dok ugleda vijernu ljubovcu
vjernu ljubu, šeæerli-Jelenu
ðe doruèak spravlja na ognjištu,
ljeba, luka i ljuti paprika
musli joj se na verige krèka.
Taman ljubi odostrag prišao
Aljine joj uvis podigao
Ciknu ljuba kao guja ljuta:
„Id otale, Ðokoviæu Nole,
Doruèak ti spravljam na ognjištu,
Ljeba, luka i ljuti paprika
Musli mi se na verige krèka,
Zagorjeæe, pojesti se neæe,
Jal zagore ljuba, jali musli!“
Al besjedi Ðokoviæu Nole:
„Muèi jadna, vijerna ljubovce,
No se prigni na svoja koljena
Jer sam mlaðan tako nauèio
Od svog ðeda, legendarnog Vlada,
Ranom zorom brave namiriti
I vode se ledne podnapiti,
Pake ljubu svoju privatiti
Da uæeram èelu u košnicu
Jere mi je jajo podnadulo,
Podnadulo, a i poplavljelo,
Tamno teget, vuèe na rezedu,
Džebana se potrošiti mora!“
To izusti, pa vjetar ispusti,
Vjernu ljubu za stegna uhvati
Kad eto ti jada iznenada!
Uleæela dva vrana gavrana,
Krvavijeh krila do ramena,
I krvavih nogu do koljena,
Oni nose Damjanovu ruku,
Bacaju je Nolu u krioce,
A u ruci sitna knjiga stoji.
Progovara Ðokoviæu Nole:
„Vjerna ljubo, šeæerli-Jeleno,
Ti poznaješ knjige indžijele,
Indžijele, knjige starostavne,
Doktorate i ostale stvari,
Uèila si školu u namastir,
Rastumaèit znadeš æirilicu,
Æirilicu, a i latinicu,
I pisana i štampana slova,
Ko li šilje ovu sitnu knjigu,
Ko li šilje, što li u njoj piše?“
Al besjedi šeæerli-Jelena:
„Išæeraj mi èelu iz rektuma,
Da proèatim što u knjizi piše!“
Nole èelu odma išæerao,
Maramicom vlažnom obrisao,
Knjigu èati šeæerli-Jelena,
Knjigu èati, a suze proljeva:
„O moj brate, Ðokoviæu Nole!
Jal ne èuješ, jal ne haješ za me,
Pobratima Endija Mareja,
Štono smo se mladi pobratili
Kad smo ono na Vimbldon bili!
Ja sam junak muka dopanuo
Na èestitom na polju Kosovu
Sve braneæi i èeljad i nejaè
Da vjekovna ne zgasnu ognjišta
Da se živalj srpski ne ugasi
Da ne grca sirotinja raja
Jer je mene Èarlse zavjetov’o
Prinèe Èarlse, a od Velsa knjaže,
Na èestitom na polju Kosovu
Da ja branim i èeljad i nejaè
Da vjekovna ne zgasnu ognjišta
Da se srpski živalj ne ugasi
Da ne grca sirotinja raja
Jer je Èarlse u Vilindar bio
U Vilindar vjeru obrnuo
Srpskijem se krstom prekrstio
On je Srbin, mater mu je Njemac
A njemu se, brate, ne pristoji
Sa svojim se biti roditeljem
Pa je mene mlada zavjetov’o
Da ja èinim što mu mater brani!
To sam njemu za Boga primio,
Na èestitom na polju Kosovu
Branio sam i èeljad i nejaè
Da vjekovna ne zgasnu ognjišta
Da se srpski živalj ne ugasi
Da ne grca sirotinja raja
Al da vidiš jada iznenada!
Doleæeo crni dušmanine
Doleæeo privatnijem letom
Iz Švajcarske, iz zemlje daleke,
Glavom junak Rodžer Federere
Ognjen junak kakvog niðe nema,
Na ruci mu sat sa brilijantom,
U džepu mu sir u celofanu
Pe-ha mu je vrijednost neutralna
Na Kosovo namet nametnuo
Da se Srbin turèi jal sijeèe
Kolijevku Srpstva da izdade
Od njegovog straha velikoga
Meðu življem nastade egzodus
Zbeg i pogrom, nasta holokaust
Stade Srpèad èergat po Kosovu
Ko gabelji kroz vrata naroda
On zatvori sve srpske vojvode
Sve Jakšiæe i Ivanoviæe
Meðu njima i škotskoga mene
Jedinoga tvoga pobratima
Bacio nas na dno u tavnicu,
Ðeno leži voda do koljena,
A junaèke kosti do ramena,
Ležim, brate, tri bijela dana,
Ako budem, brate, još tri dana,
Nikada me više viðet’ ne æeš,
Izbavljaj me, pobratime Nole,
Jal’ za blago, jali na junaštvo.”
Rasrdi se Ðokoviæu Nole,
Rasrdi se pa suze proljeva
I uz suze vako besjedio:
„Oj davori, ti Kosovo ravno,
Kad si ravno, što si vodoravno,
Oj najskuplja rijeèi ukrštena,
Zemljo moja mojih praðedova,
Eto mene tebe na pomoæi
Da ja vidim sve srpske vojvode
Bogom brata Endija Mareja
I pogubim Rodžer Federera
Što je tebi namet nametnuo!“
Uze Nole avionsku kartu
Sve najbolje što je leti Jatom,
Uze Nole ekonomsku klasu
Sede mlaðan do Vladeta Divca,
Do Trivaliæ Vesne i Pantele
Stiže Nole sve do Beograda
U Beograd uze autobus
Autobus Kolašin-prevoza
Koji vozi preko Mladenovca,
Topole i bijela Kragujevca,
Vozi pravo na Kosovo ravno,
Kad si ravno, što si vodoravno,
Oj najskuplja rijeèi ukrštena
Stiže Nole podnoæ u Jarinje
Ðe od skora postanuo prijelaz
Integrisan granièni prijelaz
Með Srbijom i lažnom državom
Al ulazi lažni carinièe
Rukom drma da probudi Nola
Jer je Nole junak zadr’jemao
Po glavi se novinom pokrio
Baš novinom „Veèernjom novosti“
Pisnu ljuto lažni carinièe:
„Dikse more, kurvo rajetinska
Vadi torbu i plaæaj haraèa!“
Kad se Nole dobro razbudio
Njemu Nole vako besjedio
„Bogom brate, lažni carinièe,
Imam torbu dolje u prtljagu,
Dolje su mi platežna srijedstva“
Tu je Nole torbu otvorio,
Iz torbe je reket izvadio,
Zorli-reket od žežena zlata
Kriptonita i uljanog škriljca
Na njemu su do tri brilijanta
I srmajli zategnuta mreža
Na njemu je Miloš Obiliæu
Car Dušane i Lazare sveti
Na njemu su èetri slova prava
Samo sloga srbina spasava
Jedno drugom okrenulo leða
Teško onom ko Srbina vreða
Ciknu Nole kao guja ljuta:
„Hodi Ture, da ti haraè platim!“
I udari bekend-paralelu
Slete glava s lažnog carinika
Pljošte glava baš po šoferšajbni
Skoèi Nole, sjede za volanom
Kliknu Nole kao soko sivi
„Volite li ðeco brzu vožnju
Za krst èasni i slobodu zlatnu?“
Te obode hitra Ikarbusa
Put Zveèana i put Mitrovice
Kad je na most mitrovaèki bio
On je gas do daske nagazio
Probi Nole betonsku blokadu
Kao da je nikad nije bilo
Za po sata stiže u Prištinu
Kroz ulicu od Bila Klintona
Kad spomenik Nole ugledao
Forhendom mu glavu odsjekao
Sleæe glava sa ramena sama
I usmrti starog semenkara
Al eto ti jada iznenada!
Eto otud Rodžer Federera
Na ruci mu sat sa brilijantom,
U džepu mu sir u celofanu
Pe-ha mu je vrijednost neutralna
Vadi reket od same platine
Na njemu je deset brilijanta
Na njemu su slova vatikanska
Vatikanska i slova otmanska
I logoi Najka i Omege
Reket basa nebu pod oblake
Doèekuje u bijele ruke
Ciknu Rodžer kano guja ljuta
„Oj kurviæu, Nole Ðokoviæu,
Ja sam ovðe namet nametnuo
Da se Srbin turèi jal sijeèe
Kolijevku Srpstva da izdade
Veæ èuješ li, Nole Ðokoviæu
Vadi ðorde da se opsijeèe
Hoæu s tobom rujno piti vino
Ja æu vladat prvi, a ti drugi.“
Al besjedi Nole Ðokoviæu:
„Pedereru, Rodžer Federeru,
Hodi vamo da megdan dijelimo,
Biæu prvi a drugi nikada!“
Potegoše junaèke rekete,
jedan drugom juriš uèiniše:
manu bekend Ðokoviæu Nole,
paralelu Rodžer mu povrati,
prebi mu je u tri polovine,
pak poteže svog reketa naglo,
da udari Nola Ðokoviæa,
al’ podbaci svog reketa Nole,
i izbi mu reket iz balèaka.
Namjeri se junak na junaka,
Federere na deli Novaka;
niti može da obori Nola,
nit’ se dade Rodžer oboriti.
Nosiše se ljetni dan do podne:
Nola b’jela pjena popanula,
Federera b’jela i krvava.
Manu Nole noža iz potaje,
Te raspori Rodžer Federera
Od uèkura do grla bijela
A kad stade Nole premetati,
U Rodžeru tri srca junaèka,
troja rebra jedna po drugijem;
jedno mu se srce umorilo,
a drugo se jako razigralo,
na treæemu mali Šiptar spava,
mali Šiptar,etnièki Švajcarac
po imenu Džemailj Krasniæi,
skoèi Nole kao sivi soko
oslobodi Srblje iz tamnice
Bogom brata Endija Mareja
Ruke šire, lice se ljube
Za junaèko pitaju se zdravlje
A kad su se podnapili vina
Svaki svoga dohvati reketa
Da Kosovo srpsko oslobode
Uèiniše zulum na Evropu
Na Vašington juriš naèiniše
Sa Rusijom Srblje sjediniše
Da ih ima trista miliona
Uèiniše juriš na Tokio
C’jelu zemlju krstom prekrstiše
Da granice nema za Srbina
Do granice same vasione
Ðe poèinje Nebeska Srbija.

Zikina dinastija :D

mama

knjiga ♥

- Idi u svoju sobu! -

' Go to your room! '

Verovatno najstroži vid ukora/kazne koji su kadri da smisle proseèni amerièki roditelji. Tako je barem u njihovim serijama i filmovima a nemamo baš nekih veæih razloga da sumnjamo da je i u pravom životu drugaèije. Elem, slanje grešnog deteta u sobu, nezavisno od onoga šta je ono taèno, kako i gde uradilo ( obièno je u pitanju pocepano zadnje sedište neke stare korvete ), spada u, kako se èini, najozbiljniji i najteži deo vaspitavanja malih amerikanaca tj. konaènog bolnog roditeljskog prihvatanja da im èeda, podgojena i sirota, nisu savršena. To saznanje obavezno sa sobom povlaèi brojna grupna savetovanja sa porodiènim psihijatrom kao i èeste zajednièke izlete ( na primer, u tržni centar ) kako bi se, navodno, što lakše prebrodila trenutna kriza u odrastanju buduæih naslednika. Školovani amerièki psihijatar æe, naravno, uvek reæi da se te stvari rešavaju same od sebe i da deci treba dati potpunu i nièim ugroženu slobodu. O eventualnom fizièkom kontaktu, jasno, nema ni govora – naime, oèevi IPAK saèekaju da im æerke napune 18 godina za to. Iz svega ovoga proizilazi da kada odrastu, mali Amerikanci postanu tako veliki zlikovci da im na celom svetu nema ravnih. Meðutim, najvažnije je da su odrastali u zdravim i normalnim porodiènim uslovima...kopilad.

Nju Hejven, država Konektikat

- Mama, tata...Ja imam nešto da vam kažem...
- Reci Džesika, dušo. Slušamo te...
- Pa, ovaj...znate...Ja sam danas slupala korvetu koju ste mi poklonili za 15-ti roðendan pa sam izgubila svoju MasterCard karticu sa neogranièenim limitom; pa nisam išla u školu veæ sam bila kod drugarice Džoudi pa mi je njen tata dao da pijem pivo i milovao me izmeðu butina; pa se meni to dopalo pa sam spavala sa njim; pa sam u povratku kuæi na putu naišla na nekog krupnog crnca koji me je zamolio da ga povezem pa sam ga povezla; pa sam stavila njegov penis u usta i veæi je nego onaj od Džoudinog oca.
- Go to your room, Džesika i razmisli dobro o onome što si uèinila...!
- Ok. Kad æe veèera – I 'm kind of hungry...?
- Zvaæemo te da siðeš, Dži...

Beograd, država Srbija ( sa Kosovom, naravno )

- E, æale, slušaj...
- Šta je, bre, džukelo...?!
- Æale, ovaj...ne znam kako da ti ovo kažem...mmmmhm...
- 'Ajde, bre, šta se izmotavaš?! Je s' don'o ono pivo što sam te posl'o...?!
- Pa, ovaj...jesam...al' , jebiga. Sluèajno sam razbio jednu flašu, æale...Mis'im, izvini, stvarno nisam namerno, keve mi...!
- Ženoooo!!! Donesi mi brzo ONAJ kaiš, sa ONOM kopèom!!! Ovaj mali nam je opet napravio štetu!!! Saæu ti jebem milosnu mamicu ja...!

Brat

Amélie. wrote:da brat ode u zagreb pa da ja i mama gledamo turske serije xD

sestra