Don't worry, be happy!

Neæu još spavati, idem još malo spammati :D

Bye. bye

Good night.!

noooo. I will win :P

.......................

You are perfect to me ♥

Zašto si to krio od mene? I uporno mi davao lažnu nadu? Sve one poruke, kave... Smiješno u cijeloj ovoj prièi je to što sam se ja zbog tebe bila spremna promijeniti. Smiriti. Prestati s ovakvim ponašanjem. Bože, kako sam nisko pala. Ali vjeruj, to si više nikada neæu dopustiti. Dopustiti da budem naivna. A tek da se promijenim? Nikada, dragi. Ako se meni sviða ovakav stil života, ja æu samo nastaviti dalje tako. U inat svima koji su mi rekli da se smirim i promijenim. Pa doæi æe i netko tko æe mene prihvatiti takvu kakva jesam. Netko kome æe biti stalo do mene i tko æe me cijeniti, a ne držati kao rezervu sa strane. Dragi, nisam nikada bila nièija rezerva, pa neæu ni sad. Mogu biti samo neèiji prioritet. Ovdje gubiš samo ti. Možda sam ja ta koja ima užasan temperament, planem na gluposti, tvrdoglava, nosim prekratko, ponašam se raskalašeno, ne poštujem nikakva pravila... Ali sam barem iskrena. I to pobjeðuje sve moje mane.

By: Malibu Barbie

" Voljela je gledati kako sunce pada na bijeli mermer i kako pravi jasne linije pod uglovima kuce. I kako se nebo plavi, toliko da to smeta ocima, a iz blagosti zemlje se izdizu planine, sivkaste, porubljene bijelom cipkom snijega i istackane zelenilom. I kako borovi i jele zuje iznad kuce. I krik orla i potoci koji se slivaju niz padine izgledajuci nestvarno. I kanjoni. Velike stijene i njihova snaga sa sjajem kamena i vode koja ga zapljuskuje. To je na kraju, bio njen dom. I tu su njene uspomene, kojih se jedva sjeca, kao da gleda kroz maglu bez kraja. Ko zna, samo to joj je ostalo.

By: Guess.

Jos malo pa je gotovo. Gdje je,pobogu,otišlo? Otpuhano je u onim laganim popodnevnim povjetarcima koji su njezno ljuljali velike,zrele grozdove. Odneseno je na valovima modrog mora. Ribice jos samo sapcu o njemu. Provozano je u zagusljivim Autotrolej narancastim busevima. Isprièano u dugim setnjama uz pastelni zalazak sunca. Zapecaceno na obiteljskim fotografijama na kojima je tata bijel od kreme za sunèanje, a mama s ogromnim slamnatim sesirom. Odlezano je u hladu. Rashladeno je pred ventilatorom. Otišlo je,ali pa doæi æe i druge godine. Vjerno æemo ga èekati.

By: Phalange.

Znate ono kad se desi toliko stvari i mislite da ste zaista sretni? Da je zapravo sve doslo na svoje mjesto i uzivate u onome sto imate?

Ako je to ono sto mislim da je, nakon 9 mjeseci truda i svega, mogu reci kako se osjecam sretnom i voljenom. Covijek ne bi vjerovao, ali ako si ti to zaista sada, ako je istina ono sto vidim u tvojim ocima, a to je da ti je stalo onda, onda mozes biti siguran da sam tvoja. I da, volim te i dalje idiote. :*

By: Lu.

Cemu taj zbunjeno upitni pogled dok govorim koliko sam glupa, suvisan je zlato moje. Kad oboje znamo sto sam ucinila da bi bila samo tvoja i da bi ti bio siguran kako samo tebe nosim u srcu. Vjeruj mi ako te sada izgubim, ako te ikoja druga bude imala dok te svojim budem zvala, otici cu. Vratiti prsten i nestati medu tisuce ljudi jer ova ljubav me cini sretnom i znam da samoj sebi stetim, znam ovo nam je treci put i da kad jednom procitas knjigu nemas vremena za ponavljanjem. Ali sto ako to bas zelim, sto ako ljubav ne igra onako kako zelimo i srce se sukobi s razumom svaki dan cim te pogleda. Sto mogu to? Apsolutno nista! Jer ljubav je to? Sta ne? I znaj, mislim moras znati da sve sto od tebe trazim, a rekao si mi : "Premalo trazis, previse dajes.", da je to jer je meni potrebna ljubav ne sve moguce materijale stvari, ne sve ono sto mi je on nudio, trebam tebe. I to ce mi biti dovoljno ako cu te barem imati kada mi iznova svakom sekundom zafalis. I jos nesto, zelim da ovaj put uspijemo. Bez nekih problema, bez okolnih dosadnjakovica, samo ti i ja. Ljubav.

By: Lu.

Znas ono kad idete zajedno iz vaseg omiljenog kafica i on te primi za ruku iako se smrzavate, kad sjedis kraj njega i osjetis da ni to psp nije samo psp, da tu ima nesto vise. Znas kakav li je taj osjecaj kad te namjerno izaziva da ga poljubis i nasmijava te sa svojim totalno glupim izjavama. Znas li kako je kad ti se 'bivsi' ponasa kao da ti je decko i kad cini sve da ga opet zavolis?
Samo se tijesim da nisam jedina takva na svijetu jer toliko sam prica procitala o tome. No, pitam se samo oce li ostati na tome jer nisam te trazila da ju ostavis, samo da te imam koliko toliko. :$

BY: Lu.

Bili smo vani, u klubu. Svirala je glasna muzika. Ljudi su plesali, prièali, pili, neki se ljubili, a neki su veæ bili pijani. Bilo nas je 6 za onim visokim stolom usred kluba i gomila ljudi oko nas. Prijateljice su komentirale neke deèke i pokušavale ih upoznati ili im se barem približiti. Ostali su pili, plesali i u isto vrijeme se zezali i smijali, kao i obièno. Ja sam bila kraj njega, držao je ruku oko moga struka. Bilo je veæ kasno i trebala sam odmor od takve glasne glazbe i zagušljivog prostora. Pogledala sam ga i rekla:
- Idemo malo na zrak, ne mogu više biti ovdje.
On se samo nasmijao i rekao:
- Ajmo.
Izašla sam van, naslonila se na ogradu i pogledala u nebo. On je došao iza mene, zagrlio me i šapnuo mi na uho:
- Volim te.
Okrenula sam se, zagrlila ga, pogledala ga u predivne plave oèi i lagano poljubila. Još uvijek se èula ona glasna glazba i zasvirala je neka lagana pjesma. Opet smo se pogledali i tako zagrljeni lagano zaplesali...

By: Princess.

Sve je poèelo tog divnog ljetnog dana u kolovozu. Nakon dugog vremena, konaèno smo prohodali. Bila sam presretna. Mislila sam da sanjam. Nitko mi nije mogao maknuti osmjeh sa lica. I svaki trenutak s njim je poseban. Kad god ga vidim imam leptiriæe u trbuhu, osjeæam se sigurno kad sam s njim. Kad god ga vidim zaboravim na sve i ne bojim se reæi mu da ga volim, jer znam da i on isto misli. Kod ostalih nisam bila sigurna, ali kod njega da. Mogu osjetit da osjeæa isto.
Nismo se vidjeli od 27.12. odkad sam otišla u London. Užasno mi fali. Fali mi njegov zagrljaj, poljupci i sama pomisao na to da je on tu, da je uz mene. On je poseban. Nikada do sad nisam imala tako posebnog deèka, koji mi toliko znaèi. Svi su bili prolazni, ali ne i on. Možda zato što je on jedini do sad koji me stvarno voli, kojemu je stalo do mene.
Obožavam njegove oèi, njegovu kosu, ruke. Obožavam kad me grli i kad se usred poljupca nasmije. Volim ga jer me nasmijava i jer mu mogu sve reæi. Volim sve na njemu. Tek sad shvaæam koliko mi zapravo fali.
Trebali smo se danas vidjet, ali naravno, uvijek postoji neka prepreka. Morao je otiæ' nekud sa roditeljima. Sad moram èekat do sutra. Jedva èekam da ga vidim, da ga zagrlim i da konaèno prestanem brinut o tome kad æu ga vidjet opet. Možda neki misle da sam premlada da nešto tako osjeæam za nekog i da je to nemoguæe u našim godinama, ali što æu. Volim ga.

By: Princess.

Nadam se da se sjeèate moje kolume o sada veæ bivšem deèku. Ni sama ne znam zašto, no on je nekako poseban. Svaki trenutak koji sam provela sa njim je bio nezaboravan, nikada se nisam osjeæala bolje i sigurnije nego kad sam s njim. Mogla sam bez sumnje reæi da me voli. Uvijek kada bi bila tužna, samo bi me pogledao sa svojim predivnim plavim oèima, zagrlio i rekao da neka ništa ne brinem.
No, nažalost, došao je i taj dan kad sam saznala nešto što me jako povrijedilo. Nisam mogla vjerovati da bi mi on to mogao uèiniti. On za kojeg bi dala sve, koji je bio toliko poseban. Tih nekoliko trenutaka sam bila u šoku. Prošli su me trnci, bila sam skroz izvan sebe i nisam znala što da kažem, što da radim. Bila sam sigurna samo u jedno, morala sam prekinuti sa njim koliko god mi to teško palo. Plakala sam cijelo to vrijeme i samo sam èekala trenutak kad æu se probuditi iz tog sna, ali nije bio san.
Nakon nekoliko dana sam se smirila, moglo bi se reæi da sam poèela iznova. Ali on je uvijek tu negdje, još uvijek mi fali. Ponekad samo želim da bude sve kao i prije. Da ga zagrlim, poljubim i želim sa njim provesti jedan onako lijep dan.
Ni on ne odustaje. Svaki dan mi se isprièava, trudi se da sve bude kao i prije. Vidim i sama da mu je stvarno žao, jer znam reæi kada laže, a kada ne. No to ne mijenja èinjenicu da je on napravio to. I svaki put kad me pogleda vidim da mu nije lako, kao ni meni. Skoro svaku veèer se dopisujemo o tome i uvijek mi kaže nešto što me tjera da mu oprostim, ali opet mi nešto govori da ne smijem. Nekako se bojim da æu ga opet izgubiti. Iako bi ga moje srce htjelo više nego išta, razum ga ne želi.
Zašto ljubav mora biti toliko komplicirana?

BY: Princess.

00:28

Ne idem još spavaat xd

♥♥