Ljubavne prièe

First topic message reminder :

Bila sam dijete a opet odrasla zena.

Bila sam poput sestre a opet ona koja ga je voljela.

Pitam se jeste li voljeli nekoga ljubavlju odrasle zene,naivne djevojcice,iskrene prijateljice,tihe ljubavnice?

Ja jesam,ne jedan dan,ne mjesec ni godinu vec dugih 12 godina.

Ugledala sam ga svojim djecijim ocima i shvatila da postoji ljubav na prvi pogled.

Nisam znala sto me ceka.

smjeh,suze il sreca?

Te zelene oci postale su mi san svake noci,svaki sam dan cekala hoce li doci?

Trudila sam se biti najbolja prijateljica i uspjevala sam bila sam njegova Kraljica.

Ona koja je cuvala najlude tajne,znala sve njegove snove,sve zelje i strahove.

A ja sam ga svakim danom sve vise voljela.

Bio je djete a opet odrastao muskarac.

Toliko sam vjerovala u njega,mislila da me voli.

I volio me kao jedinu sestru.

Odrastao je uz djeda i baku koji su bili sve sto je imao.Kada sam dosla ,davajuci mu prijateljsku ljubav,savjete,pomoc,obje ruke kad god padne

postala sam mu obitelj,ljubav ali ne ona koja sam htjela biti voljena i jedina.

Cesto je mjenjao cure,neke su mi bile prijateljice,neke nikad nisam sretala,neke su bile drage,neke sam mrzila ali niti jedna od njih bezbroj nije trajala.Svaka je samo onako jadno prolazna.Svakim danom sam odrastala,sve vise ga voljela,postajala ozbiljnija.Priznati ljubav nisam naucila.Bila sam njegov ponos,pametna"sekica",pristojna curica,dobra ucenica i sportasica.Njegovi prijatelji su me voljeli jer sam bila tako posebna.Zajedno smo se smijali svim onim prolaznima,odbacenima i odmah zaboravljenima.A nikad nije ni slutio koliko sam puta pozeljela biti bar jedna od tih prolaznih al samo da budem.

Prolazili dani,godine a moje prijateljice sve umornije od mog cekanja,plakanja i gledanja kako se ljubi s drugima a onda komentiranja pa nije ti losa braco,slatkica je.

Moj mobitel priznao mu je koliko ga volim dok sam ja odgovarala pred plocom a mobitel ostavila najboljoj prijateljici da mi ga cuva.Bas na moj rodjendan.

Nije nazvao,nije odgovorio,ispred skole nije cekao.samo sam slusala:eto vidis nije te zavrijedio,oprosti ali zivot ti se zbog njega promjenio.Nije se javljao danima,nije me podigao u zrak i vrtio,nije mi rekao sreco Sretan ti rodjendan,voli te braco,nije se pojavio dugo,predugo.Sjedila sam ispred skole,bez prijatelja,njegovog osmjeha i zezanja.Sjedila i kajala se sto mu nisam sama priznala i da budem iskrena to si jos ni danas nisam oprostila.Kad sam najmanje ocekivala srela sam ga,bez sjaja u ocima i prelijepog osmjeha,prisao je i poceo pricat:ej di si?kako si?sta radis?Bila bih sretnija da je dosao i ubio me,rekao mi kucko lazljiva nikad me nisi kao brata voljela ali nije.Postala sam poznanica,cak ni prijateljica.Da sam bar tada shvatila i nekim drugim putem krenula!Ja sam se jos vise trudila,sve sto sam znala da zeli kupovala mu,svaku koju je zelio imati namjestala mu,trudila se biti mu zlatna ribica samo da se vratim bar da budem opet kao sekica.I jesam,uspjela sam.Opet sam bila najbolja,opet najdraza a izjava o mojoj ljubavi kao da se nikada nije ni napisala.Svaka moja prijateljica imala je nekoga,bar je mjesec dana bila voljena a ja sam 9 godina patila.Nisam znala kako je kad te netko zagrli,pojubi,dodirne.znala sam samo kako voljeti i to najbolje skrivati.Jednog dana sam odlucila sve prekinuti i svakom bicu svoju ljubav priznati.Kuci su svi poludjeli,sve mi zabranili,svaki dan me kontrolirli.ali sta su oni bili za mene i moju ljubav??Nista,samo ljudi koji ne znaju iskreno voljeti.zaboravila sam da postoje.Oni su me izdali,ni u jednom trenu me nisu podrzali.Vise se nisam trudila da budem najbolja,da budem obiteljska slatkica,najmlada dobra curica.Mrzila sam ih,skolu,svoj razred,prijatelje.Htjela sam njegovu obitelj,njegove prijatelje,htjela sam njegov zivot umjesto svog.Cekala sam ga satima,prosao je cijeli dan,noc,jutro,popodne cinilo se kao vjecnost.Sjecam se njegova baka se spustila u prizemlje zgrade:Jeste li poludjeli,ti ovdje cijeli dan i noc a on ispred zgrade ne klupi!Otvorila sam vrata zgrade i stala na vrh stepenica prisao je i stao kraj zadnje.Nikad prije nisam vidjela suze u tim zelenim ocima.Ej,ne mogu zivjeti a da ti ne priznam koliko te volim i koliko sam te voljela svih ovih godina.Nasmijao se,prisao mi i uhvati me za ruku,dodi,sjedi kraj mene.Lagala si me znas?Volim te braco.Nasmijala sam se,bila sam djete kad sam te srela,bila bi to djecija ljubav ne bi uspjeli a to nisam htjela,onda sam shvatila da imas toliko onih u prolazu to nisam mogla zamisliti da budem,uvjek si me ucio da budem ponosna,pametna,da ne budem nicija lutkica.Nasmijao se.Znas braco rekla sam smijuci se ovako mozemo pricati satima daj da skratimo muke pa mi reci mozes li me voljet,mogu li biti ja i samo ja u tvom zivotu?Sutio je,gledao je u pod,mogla sam cuti kako dise ,cinilo se kao da je vjecnost prosla kad mi je rekao:Mlada si,nisi nista prosla,samo trening,skola,poludjet ces za koju godinu i ostavit ces me.Znas da si mi sve na svijetu,daj mi vremena.Vremena?Dala sam ti 9 god.Bili smo djeca,nisam znao.Sjecam se da sam ga jos samo jednom za ruku primila i tiho izgovorila:Ako te ikada netko bude volio bar malo poput mene zivjet cu mirno jer cu znati da imas nekoga tko te voli i usrecuje a tvoja sreca mi je najvaznija.Dala sam mu narukvicu bijelog zlata koju sam imala od kad sam se rodila,tiho sam rekla:Neka te sjeca koliko sam te voljela.Okrenula se i otisla.Kao da sam si zivot za sve vremena olaksala.Sljedeci dan je zvao,molio,objasnjavao...ja nisam htjela razumjeti,sad sam se htjela namjerno inatiti,da vidi sta znaci zbog ljubavi patiti.Godinu dana je molio svaki dan,da krenemo ponovo kao par.A ja?Uzivala sam da me moli,ponizavala ga,ismijavala ga,na njemu iskaljavala sve one zabrane koje sam imala od obitelji radi ljubavi prema njemu,a opet kad bih dosla doma plakala sto sam tako tvrdoglava.Tesko bi netko to mogao shvatiti,bila sam cura koja je htijela patnju vratiti.A uostalom on me ucio da nikada ne dopustim da postanem igracka,sad me volis,sad ne.sad mi se javis,godinu dana ne...Moj zivot je izgledao poput pakla,kuci su me zbog njega izludivali,njega zbog svog ponosa nisam htjela.Nisam vise mogla izdrzati sve zabrane,sve svade,sva optuzivanja bez razloga i jedno jutro sam jednostavno odlucila odlazim.Ispisala sam se iz skole,napustila trening,prijatelje,obitelj,sve.Otisla sam 900 km dalje gdje nikoga ne poznajem,gdje me nista ne njega ne posjeca, nema laznih optuzba.Zivjela sam iz dana u dan,misleci biti ce bolje,zaboravit cu ga,neka pati malo zbog mene pa cu se vratiti,moram mu pokazati kako je meni bilo tolike godine.Godinu i 6 mj.nisam nikoga nazvala,zivjela sam u sestrinom stanu,drugoj drzavi,drugom gradu.Prvih dana bilo mi je dobro,privikavanje na grad,ljude,novi dom,samacki zivot,skolu,prijatelje,bilo je lijepo neko vrijeme...A onda griznja savjesti,kako je?sto radi?je li sretan?Ima li nekoga koga voli?Misli li na mene?Brojala sam dane da mi zavrsi skola i da se vratim.Ipak kuci ce mi biti najbolje,u svom gradu najlijepse,on ce mi se vratiti i sve ce biti kao sto sam zeljela prije.Grad,ljudi,Prijatelji sve je bilo isto kao da nikada nisam niti otisla.Isti dan potrazila sam ga.Srela sam prijatelje i odmah ih za njega pitala.on ti je negdje okolo,ne znam nismo ga vidjeli dugo,nije u gradu,on je puko,njemu je droga pojela mozak...Svasta sam cula.Morala sam ga naci..i jesam isti dan.Njegove oci vise nisu bile onako sjajne i lijepe,nije imao djecacki osmjeh...dugo smo stajali jedno kraj drugog bez rijeci,Oprosti mi...tiho sam izgovorila gledajuci u pod,Oprosti.Zagrlio me,stisnuo me uz sebe Uvijek ces biti moja kraljica rekao je.Pomislila sam sve je uredu,ljudi pricaju gluposti. Uskoro je sjeo,uhvatio me za ruke i rekao:Idi,budi sretna u zivotu,nadam se da si me zaboravila,da si sretna.Nisam mogla vjerovati.Sta ti je jesi poludio?Ja vise nisam onaj isti,onaj koga si voljela,po cijele dane i noci sam na ulici,zivim sam,imam druge prijatelje.Koga?Htjela sam znati!Kad mi je nabrojao mislila sam da cu umrijeti,ljudi koji su bili dno dna,prodavali su drogu,zivjeli za travu,speed,kokain i tko zna sta jos.Pa nikada ih nisi volio,jesi puko,sta ces ti s njima?Gledao je u pod...dugo jako dugo.Ja mrzim tvog brat rekao je.Molim,nisam mogla vjerovati!Kad si otisla on mi je radio scene,krivio mene,rekao da nikada vise neces doc.Mislila sam da umirem.Zasto uvijek meni?Sa svojim bratom do dana danasnjeg nisam progovorila ni rijeci.I najvjerovatnije nikad ni necu.Ljubav nije prestala ni tada i dalje sam ga ludo voljela i uporno za sve sebe krivila.On je postajao sve gori,a ja sam se trudila da mu budem blizu pa sam se druzila sa istim drustvom samo da doznam gdje je?S kim?I sto radi?Proslo je 12 godina kad sam ja odlucila da bih mogla s drugim probati.Nije islo,nisam mogla a da ne mislim na njega koliko god da sam se trudila.I onda jednog dana...Cijeli grad prica dobio je puno godina koje ce provesti iza resetaka...Mislila sam da cu umrijeti,pitala sam se gdje je decko kojeg sam davno upoznala,gdje je ona maza?Gdje je onaj u kojeg sam se zaljubila.Dosao je do dna ja tamo nisam mogla za njim.U to vrijeme upoznala sam decka koji me toliko podsjecao na njega,njegove oci,glas,njegove sale,toliko toga.bio mu je i prijatelj,mislila sam da necu uspjeti,nije fer u drugom njega traziti.prolazili su dani ja sam se navikavala,zavoljela ga.Nisam ni pomislila sto cu doznati kad mi je jedan dan zazvonio mobitel.Prijateljica me zvala:Ej sreco izasao ti je van!Ostala sam bez rijeci...Moj decko je stajao iza mene i pitao me:ljube sta je bilo?Tiho sam rekla:Izasao je!Nikad necu zaboraviti taj pogled,to pitanje:Hoces li me sada ostaviti zbog njega?Bilo je to najgore pitanje koje mi je netko postavio.Naravno da necu rekla sam.I nisam.On je izasao,nije mi bilo lako,pokusao je pricati,miriti se ali nisam popustila.Naucila sam kako je kad nekog povrijedis i nisam htjela to ponovno uciniti.


evo jos jedna:Petak 13.



Jednog kisnog dana Tea je setala ulicom grada. Bila je u mantilu i cizmama, koje nisu bile takve da bi je stitile od kise. Voljela je sa seta po kisi. Uvjek je govorila da joj pomaze da odkloni svakodnevne probleme.

Tea je bila ucenica, i imala je petnaest godina. Bila je odlican dzak, dok nije srela njegove plave oci i dok jedno drugom nisu rekli "zdravo". Od tog dana su njeni vidjeli da se sa njom nesta desava. Pocela je da se sminka i oblaci suknje i haljine do tada je nisu mogli izvuci iz farmerki.

A onda je njen otac nasao Kristijanovu sliku u fijoki. Od tada nije smijela da izlazi napolje. Kada joj je kasnijo autobus, roditelji joj nisu vjerovali.

Tea je svakoga dana bila tuznija i tuznija, nije ga mogla izbaciti iz glave, jer joj se pricestio za suze. Jos se nisu ni poznavali a znali su da pripadaju jedno drugome.

Zajedno su setali po kisi, a odma bi Tea rekla "hajmo pod nase drvo". A onda bi dugo sjedili na klupi ispod drveta i pricali.

To je trajalo sest mijeseci.

Sest mijeseci sunca, ljubavi, nezaboravne ljubavi.

Onda su Teu poceli pratiti, a ona je razmisljala o samoci. Pocela je da prica Kristijanu, al je on sve najmanje od nje krio. Zatim je sjedila u svojoj sobi i pokusavala da prica sa svojom majkom, ali ona nije marila za nju. Mama je progovorila sa Teom, a Tea je rekla "cujes li kako se lijepo i tiho cuje".

Kristijan je stalno cekao na klupi ispod drveta, ali Tea nije dolazila. Nije je bilo, i kad bi neko pitao za nju, svi su cutali.

Tea se potpuno promjenila. Drugarice su joj rekle da Kristijan odlazi iz grada. On govori "tu sam nasao i izgubio srecu".

Voz je kretao u 14.00 sati. Ona se vracala iz skole, nije otisla kuci vec na stanicu. Nasla je voz koji je trebao krenuti i nasla je i njega, pune oci suza. Vidio je Teu i iskocio, cvrsto je zagrlio. Oboje su plakali. Kristijan je rekao "stacemo Tea, sta da radimo, da bi smo zivjeli srecno?". Ona ga je gledala i njegove plave oci, a suze su joj postale teget.

Cutala je i jecala.

Voz je vec krenuo "zbogom Tea, mozda cemo se nekad sresti. Ja odlazim a ti znaj da te jos uvjek volim".

Dugo je mahao, a ona je stajala i dugo mahala za vozom. Nekako je nasla put do kuce i odma je otisal u svoju sobu.

Odlucila je da se ubije. Kad su joj roditelji otisli na posao, jos je uvjek sjedila u svojoj sobi i razmisljala. Bio je Petak 13. Usla je u kupatilo i pustala toplu vodu u i usla u kadu. Pocela je histericno da se smije drzeci zivot u rukama, dok je umirala govorila je Kristijanovo ime.

Tea je polako i sigurno koracala u smrt.

Otac je usao u kupatilo i poceo je da vice "ja sam kriv za sve, za sve!". "Ja sam je ubio!". Zena ga nije razumila, ali kad je dosla pala je u nesvjest.

Dosla je hitna pomoc, ali je bilo prekasno.

U njenoj sobi su nasli pismo, pisalo je:



Petak 13



Dragi Oce



"Nemoj da se ljutis na mene. Ovo je bilo najbolje i najlakse resjenje. Nije me bolilo. Moj Kristija je otisao iz grada a ja za uvjek iz ovoga svijeta. Vi ste jos mladi. Ako budete imali kcerku, daj te joj ime Tea. Neka ima ono sve sto nisam ja imala. Neka bude srecna.

I poslije svega VOLI VAS VASA TEA".





Dan poslije Teine smrti stiglo je pismo od Kristijanovih roditelja, pisalo je:





Subota14





Draga nasa Tea



"Kristija nije vise ziv. Od kada se vratio, djelovao je nikako, izgubljeno. Bio je petak 13. Ovdje je padala kisa, nije htjeo da ponese kisobran, neznam zasto. Drug mu je rakao da se skloni sa puta zato sto su kola nailazila, Kristijan ga nije poslusao i kola su ga udarila. Na smrt nam je rekao: "Ja moram svojoj Tei, on me zove."

Dao mi je adresu da ti napisem DA TE JE PUNO VOLJEO.

Kristijanovi Roditelji







Otac i majka su dobili cerku i nazvali su je Tea. Imala je sve sto Tea nije.

Tema je preimenovana , da se ne postavljaju samo tuzne ;)

vase price su divne..

ewo ispricacu vam svoju ljubavnu pricu koja traje 5 godina..nadam se da se nece zavrsiti..
zavrsavala sam osnovnu skolu ..sa skolom sam isla na matursku ekskurziju u grcku..more ,sunce ,dobri momci swe to za mene je bio dozivljaj...jedne veceri vracajuci se uz setnje sa drugaricama prisao mi je jedan momak veoooma sladak..na pocetku sam mislila da je stranac ali kada mi se obratio shvtila sam da je iz srbije..hteo je da se upozna samnom..u razgovoru sa njim saznala sam da se zove dario i da ide u 4 razred ekonomske skole...posto smo morale da se vratimo u hotel pozdravila sam se sa njim u nadi da cu ga opet vidjeti..dosla sam u hotel i celo vreme sam razmisljala samoo o njemuu...ujtro smo krenuli na dorucak...nadala sam se da cu ga na putu do restorana sresti ali ne njega nije bilo....odustala sam od pomisli da bi ga mogla nekad ponovo sresti..3 vece ja i moje drugarice smo se u ponoc izvukle iz hotela i otisle na plazu na nocno kupanje...cule smo da se jos neko nalazi na plazi ..moje drugarice su zapazile da su to neki momci...a naravno kao i svakim tinejdjerkama to nam je bilo najbitnije..MOMCI..bilo je mracno nismo mogle da vidimo kako izgledaju ali smo cule da nam dobacuju u fazonu dewojke zasto se same kupate..na to im pitanje nsimo odg..usle smo u vodu u stvarima prskale se i smejale kao lude..dok nam njih 4 nisu prisli...kada sam pogledala malo bolje vidjela sam da je to taj decko kojeg sam ja upoznala pre dva dana ..da to je bio Darioo..iznenadje prisao mi je uhvatio me za ruku i rekao ja tebe trazim 2 dana..reko mi je da sam nesto sto mu se nikada nije desilo..moje drugarice i njegovi drugovi su se i dalje kupali a ja i on smo sedili na palazi ..odamh mi trazio broj telefona rekao je "U SLUCAJU DA MI SE OPET IZGUBIS UZECU TVOJ BR"pricali smo o svemu..bio je tako sladak na onoj mesecini..swe je bilo kao iz filma miris i zvuk mora..on ,ja ..palzaaa..swe je bilo savrsenoo..drugarice su mi nakon sat vremena rekle da bi trebale krenuti ..dosetila sam se i rekla sam mu u kome smo hotelu smestene ..tako da ako bi mu mozda trebala samo nek me potrazi..vratile smo se u hotel ..razmisljala sam samo o njemu...citavu noc ...sledece veceri ..pitala sam drugarice da opet idemo na nocno kupanje ali ovaj put nisu htele...tako da sam i ja ostala to vece u hotelu ..bilo je ok 3 sata u ponoc..sedila samma na tarasi i naravno razmisljala o njemu..kad neko me ispod tarase dozivao pogledala sam i vidjela njegaa..pitao me je da li bi ga pustila u sobu momentalno sam rekla DA..istog trena drugarice samm izbacila van..sedeli smo zakedno na tarasi i cutali..u jedno trenutku zagledao mi se u oci i poljubio me...mislila sam da cu umreti...ali prezivela sam.. nakon toga dugo smo gledali jedno drugo ..pricao mi je o sebi..iskreno nisam ga ni slusala samo sam ga gledalaaa...bio je prosto neodoljiv..u jednom trenutku mi je reko da mora da ide zamolia sam ga da ostane jos malo ali mi je reko da mora zbog toga sto ce mu profesoti provaliti da nije u sobi...ok rekal sam mu...kada je krenuuo rekao mi je da se sutra vracaju za srbiju....ceo swet mi se srusioo..znala sam da kada se vratimo u srbiju nema sanse da ostanemo u kontaktu..kada je otisao sela sam na krevet i dobro razmislial..mozda me je samo iskoristio ..ipak on imA 18 godina ja tek 15 ..zaspala sam u nadi da cu ga zaboravit ali ne..ujutru kada sam se probudila njegov lik mi je bio pred ocima...sledeca dva dana sam provela u sobi..kada sam se vratila u srbiju zaboravila sam ga dok mi tel nije zazvonio to je bio on...pitao me je kada sam slobodna da odemo na pice...pocela sam da skacem od srece..otisli smo na pice..setali smo gradom..bilo mi je super..dosla sam kuci sam sebi rekla"PA TI SI SE ZALJUBILAAA.."poceli smo da se zabavljamoo..EWO SWE DO SAD NASA LJUBAV JE IZDRZALA..I DALJE GA VOLIM KAO I PRE 4 GODINE..

Ovde pisite tuzn price......
Evo nekih.............



*****..the end....
Mnogo je ljudi koji su u moj zivot usli slucajno. Jedan od njih si bio I ti. Ali tek na kraju kada je sve vec bilo gotovo, ja sam ostala sama I nista drugo nisam znala, osim plakati. Suvise mlada, sebe sam prepustila jakim emocijama, zavolela sam te, a mozda je za to bilo rano. Provedenih s tobom godinu dana na mom srcu su ostavili dubog trag, nevidljiv, ali tako bolan. Kao I svaka veza I nasa je imala uspone I padove. Bilo je onih dana, kada su drugi zavideli nasoj sreci,a I onih, kada nisu ni pozeleli da budu u nasoj kozi…. Tvoje oci su me uvek pratile, bile su za mene zvezda koja me kroz zivot vodila, I uvek sam im se vracala. I te ruke, nezni dodiri, slivali su se niz nasa tela, a mi smo ljubavlju bili vodjeni… Duge setnje kraj reke, Mesec koji nas je pratio, sve su to najlepsi trenutci nase ljubavi. Toliko smo jedno drugo voleli da ni slutili nismo, kako ce biti kada se rastanak priblizi. Ali dosao je I taj dan,da li tvojom ili mojom greskom sve se zavrsilo. Ostavio si me samu, kao malenu ladju na sred okeana bez igde ikoga… Cekala sam samo oluju koja bi me potopila. Kise koje bi me odvele u vecni san, ali osim bola u mom srcu I samoce, nista drugo nisam imala…Cekala sam danima tvoje pozive, nadala se da cu te jos jednom videti. Otisao si nepozdravivsi se, osim poruke na vratima nista drugo od tebe mi nije ostalo. Pitala sam sebe u ocaju “Da li si druge oci nasao, da li su te druge ruke mamile…?” Guseci se u suzama, skrhano telo moje utonulo je u san… Svanuo je novi dan. Sama sam,jos poneka suza na licu se caklela. I moj verni pas Arci je tuzno gledao u mene, tugu smo delili zajedno. U trenutku na vratima sobe pojavila se moja mati, u ruci je drzala dnevne novine, otvorena 13. strana, I clanak sa nazivom: “Za mene je rodjena, za nju umirem”. Drhtave ruke, oci pune suza, I nemo lice slusalo je reci koje je moja mati citala… …13.januara u Beogradu, bacivsi se pos voz, I.N. ostao je na mestu mrtav. Razlozi smrti su bili ocigledni, jer u svojim rukama drzao je sliku svoje bivse devojke, I papir na kojem su pisale reci: “S’tobom nasao sam srecu, ti si meni sudjena, pozeleti nikada drugu necu ti si za mene rodjena, a ja za tebe umirem…” Ophrvena bolom, briznula sam u plac,nekoliko dana nisam mogla doci k sebi. Osecala sam krivicu, bol I tugu, jer nisam znala zasto je to ucinio…Ali jos vise me je bolelo, sto njegove oci vodilje vise nikada necu videti, jer sam izgubila bice koje najvise volim. Shvatila sam koliko se dvoje mladih moze voleti, I da sve sto je lepo kratkog je veka… Sada pocinjem sve iz pocetka, ali na srcu nosim teret jak. Svake noci sanjam njegove oci, koje u meni rasvetle mrak.Svaki 13.januar od tada napolju padaju kise, nisi vise kraj mene, a volim te sve vise. Sada kada vise te nema tu, sama krecem na pocinak I budim se ujutru...... ******





***1.Sjela je po ko zna koji put na onu njihovu klupicu u parkicu gdje su se uvijek nalazili....suza je krenula...tesko je jos uvijek, a davno je to bilo...ili ipak nije.....
Upoznali su se kad joj je bilo 16, zapravo kao da su se znali oduvijek. Bio je visok, crn, simpatican i imao je one crne, velike oci koje se pamte-zauvijek. Proslo je godinu dana njihove veze koja je bila skoro bez mana. Ipak savrsenstvo ne postoji, ali ovo njihovo bilo je blizu toga. Vidali su se svakog dana, najcesce bi se nasli na onoj maloj klupici u parkicu, a tek bi kasnije otisli negdje drugdje. Prirasla im je srcu, pa ipak su se kod nje prvi put upoznali.
Taj dan javio joj je da ne moze doci prije 8 navecer jer mora obaviti nesto s prijateljem. Rekao joj je kao i uvijek: „Volim te mala, znas“, i poklopio.
Oko 3 vratila se iz skole i sjela pred televizor dok joj se grijao rucak. Bip, bip...culi su se zvukovi mikrovalne. Rucak je gotov. Uzela je tanjur i krenula prema stolu.
Bam! Tanjur joj je pao. Stala je kao ukipljena, preplavio ju je cudan osjecaj, praznina.... Osjecaj nemoci..... „Nesto mu se dogodilo.........Ma nije“- tjesila se. Sigurno je pogrijesila. Pokupila je ostatke tanjura i sjela. Nije mogla misliti. Uzela je mobitel u ruku utipkala njegov broj-naravno da ga je znala napamet. „Korisinik je iskljucio mobilni telefon“, govorio je neumorno onaj naporni glas vec 6. put. Nemoguce. Pa on ga uvijek ima upaljenog. Ma vjerojatno mu se baterija istrosila. 5 sati je, a od njega ni glasa.
Zvono na vratima-skocila je. Od kad je dosla kuci nije ni takla knjigu, a sutra pise povijest.
Na vratima njegovi starci. Samo su je pogledali i znala je. „Srce, njega....njega vise nema“, odzvanjale su joj te rijeci u glavi kada se budila na krevetu. Onesvjestila se. Pa kako, zasto, ma nije moguce. Oko pola 4 on i prijatelj vozili su se kuci i na Ljubljanskoj je na njih naletio pijani vozac koji nije vidio da je na semaforu crveno svijetlo. Dva mlada zivota otisla su u nepovrat. .......
Jos i danas, nakon 2 godine kada prode pored one iste, male klupice, srce zastane, a suza potekne. Bio joj je sve, a lijepo su joj govorili-nemoj da ti netko bude sve jer kada izgubis tu osobu onda izgubis sve i ostaje nista.....ali kako je mogla odoljeti njemu, kako je mogla da joj ne postane sve kad je i ona njemu bila sve. Ostaje samo nada da ce jednom moci krenuti dalje. Ne da ga preboli, ne to nikad nece moci, pa ipak je on bio njena prva prava i velika ljubav. A samo je tako nestao......tako brzo i u nepovrat....Jos i danas sjeca se njegovih zadnjih rijeci koje je tako voljela, ali ne vise od njega.
„Volim te mala, znas“.......*********


ae pisite i vi...

ok su...
modovi neka prebace temu u knjizevnos, mada msm da vec ima slicna... =)

lepe su price ... :) da,ima u kjizevnosti slicna

Ok, ovo saljem u knjizevnost pa neka neko posalje i temu ljubavne price (iz Love podforuma) tamo i neka im preimenuje naziv kao i ja i neka ih spoji (mod, admin nevazno)

aaaa tako su sve diiivneee... rasplakah se... :(

Pa bilo je ljeto,dugo i dosadno i mislila sam da se ni po cemu nece razlikovati od ostalih. Ali nikad se ne zna sta nam zivot nosi,pa me je tog, naizgled obicnog dana iznenadio.

Bila sam u setnji sa drugaricom, odlutala sam negde sa svojim mislima, a onda i ugledala njega. Stajao je samo 2 metra pored mene i gledao me. Nasmijao se kada sam ga pogledala. Drugarica mi je pricala nesto, ali to nije dopiralo do mene. Trgla sam se i vratila u stvarni svijet.Do kraja dana sam razmisljala samo o njemu,a onda pocela da se raspitujem ko je,kako se zove,u koju skolu ide. Ime mu je Nebojsa, stariji je godinu dana od mene, ide u skolu u koju sam se ja upisala i zivi samo stotinjak metara od moje kuce. Svaki put kad bih saznala da ima trening potrudila bih se da se ''kao slucajno'' nadjem u blizini terena. Konstantno smo se gledali. I dosao je taj dan kada se on meni konacno javio, dopisivali smo se kasno u noc i on je uspio iz mene da izvuce to da mi se svidja. Vec dva dana kasnije me je pozvao da se upoznamo. Bio je sa drugom, a ja sa drugaricom. Od tad smo se stalno jedno drugom javljali. Svako vece smo se dopisivali. I odjednom, iz nepoznatih razloga, sve je prestalo. Dugo se nismo dopisivali. Ja sam se vec ohladila od njega, nije me zanimao. A onda je u moj zivot usetao neko sasvim drugi, Marko. Bili smodva mjeseca u vezi, a Neno mi se oba ta mjeseca nijednom nije javio. Tome je ubijalo. Kada je saznao za mene i Marka na status je napisao: ''Voleo bih da je samnom i da nema nikog tu, sada znam da pod svaku cenumoram da imam nju!''. A onda, kada sam ja okoncala vezu sa Markom, kao da je sunce obasjalo moj zivot. Neno mi se vratio. Poceli smo sve ispocetka, samo sto su ovaj put u nasu pricu usetali i njegovi drugovi, koji su mi konstantno slali poruke i zvali me ''snajka''. Na kraju svakog Nenovog i mog dopisivanja nalazio se poljubac. Dugo smo se dopisivali. Jedno drugom ''alegorijski'' rekli da smo zaljubljeni. A onda nastupa ''kosmar''. Samo dva dana od naseg poslednjeg dopisivanja ja sam njega vidjela sa curom. On je meni nasao zamjenu, pa naci cu i janjemu. Plakala sam svako vece. Danima nisam mogla da zaspim. A onda samodlucila da na sve sto se medju nama desilo stavim jednu veliku tacku. NE zelim vise da mi ga iko pominje, ne zelim da znam za njega. Odlucila sam da ga vise ni ne pogledam. Zelim da pati. Uspela sam u tome. On pati, on ispasta zbog svega sto je uradio. Jos dugo ce mu biti tako. Jos uvijek je sa tom curom, ali jedno sigurno znam -Ne voli je-.

Moje reci posvece Nenu glase: ''Ponekad i suvise kasno shvatimo koliko nam je stalo do nekoga. Kada smo ga mogli imati, a da toga nismo ni bili svesni. Zato sledeci put dobro razmisli da li nekog zelis da udaljis iz svog zivota. Razmisli, jer svaki dan donosi nove susrete, a svaki susret nove odluke!'' <3

Pozdrav svima, pravimo najveću bazu ljubavnih priča na sajtu:
http://www.pricanakvadrat.com

Ko želi, može da nam se pridruži.

Pozdrav...

Naravno kao i uvijek probudila me galama. Mama je vikala na sestru. Ustala sam iz kreveta, i obavila svoju jutarnju rutinu, a zatim sišla u kuhinju da doručkujem. Nisam lijepo ni zakoračila u kuhinju a već sam primila šamar. Pitala sam mamu šta se dešava?! Rekla mi je kako je sestra došla poslije ponoći kući, a ja sam za to kriva jer je nisam htjela čekati.. Bilo mi je to malo smješno, a ujedno mi nije bilo jasno zašto se mama buni kada sestra i ja dođemo kasno kući, pa već smo bile punoljetne. Otac je samo šutio. Nikada se nije trudio odbraniti nas, a nikada nas nije korio.. Brzo sam izgubila apetit, pa sam krenula na posao. Sestra i ja smo odlučile otići pješke na posao, i usput udahnuti svjež jutarnji, pomalo oštri zrak.. Svuda se mogao osjetiti duh jeseni..  Sestra mi je pričala o njenom izlasku predhodne večeri, momcima, haljinama i sl. Mene to nije ni malo zanimalo. Živjela sam u nekom svome svijetu. Živjela sam za taj posao kojeg jako volim, i razmišljala o slučaju koji me čeka.. Nikada se nisam trudila zavesti nekog momka, i sl. Bila sam posebna nekako.. Više sam imala prijatelja, nego prijateljica.. Odjednom me sestra jako protresla i udarila u glavu.
- Haloo.. Ima li koga u ovoj zamišljenoj glavi? Slušaš li ti mene uopšte?.. –Rekla je kroz smijeh.
- Kozo jedna, pa ti nisi normalna. Gotova si. – Počela sam je ganjati, i prodirati se kroz masu ljudi da je stignem. Odjednom BUMM... Zapucala sam u nekog momka i uspjela mu razbiti mobitel. Zaprepastila sam se.. Nisam znala šta reči, i na koji način se izvinuti.
- Jojj, izvini molim te.. Dođi, idemo da ti kupim novi mobitel.. – On je samo buljio u mene, dok sam ja u sebi ponavljala 'pa glupačo jedna nisi normalna, mogla si ga ozlijediti'..
Otišli smo do obližnju trgovinu mobitelima i kupila sam mu isti onakav kakav sam razbila..
- Evo, izvoli, i još jednom izvini molim te. – Rekla sam mu to dok sam mu davala novi mobitel..
- Ma ništa ba, svakom se to desi.. – Rekao je kroz smjeh..
Ispred trgovine smo se rastali i krenula sam opet trčečim korakom, da ne zakasnim na posao. Sestra je trčala za mnom i ujedno padala od smijeha..
- Koja si ti sretnica.. Pa zašto ja nisam zapucala u njeg... Majko mila, ti još mrtva-hladna.. Pa nisi normalna.. – Stalno mi je to ponavljala.. Nakon napornog radnog vremena, krenule smo polako kući.. Ne znam zašto ali stalno sam razmišljala o momku u kojeg sam zapucala.  Sestra je ponovo otvorila tu temu o momcima.. Rekla sam joj nekako već ljutito – „Dosta više o njima.. Stvarno si naporna..“ Odjednom je ona postala kao atomska bomba i počela vikati na mene..
- Pa ti nikada nećeš naći momka, samo gledaš svoj popišani posao.. Udovoljavaš drugima, nikad sebi.. Šta je s tobom? Čovječe imaš 25 godiina, a samo si dva puta imala momka, i to su te oba prevarila..C.c.c.c. Stvarno ništa i nikog ne zaslužuješ..
Te njene riječi su me toliko zabolile.. Šutila sam, i slušala kako viče.. Nakon što sam došla kući, odma sam utrčala u svoju sobu, zaključala se i spustila glavu na jastuk... Mislila sam: „Pa da, u pravu je ona“.. U jutru sam ustala i nastavila istim tempom.. Taj momak od prošlog dana je bio već zaboravljen.. Bile su zaboravljene čak i riječi moje sestre. Nisam se mogla tek tako promjeniti.. Bilo je teško prestati raditi tim tempom, izaći nekad iz civilnog odjela i ući u haljinu..  Na poslu je kao i obično bilo naporno.. Teško je kada vidiš da su kriminalci djeca od 13-14-15-16 godina.. I svi oni na neki način imaju problema u porodici.. Taj dan sam uhapsila 15-to godišnjaka, koji je prodavao drogu u nekoj, pomalo zabačenoj ulici..
- Zašto si to odlučio napraviti? Znaš da to nevalja!? – Pokušala sam izvući nešto iz njega, ali u početku nije uspjelo..
- Dobro, ako nećeš da razgovaramo, poštujem to. – Opet sam mu se obratila, i krenula popuniti hrpu papirologije..
- Stanite! – Rekao je, i počeo plakati..
- Vidite... Imam mnogo problema u porodici. Otac i majka su se gotov razveli.. Odnose se prema meni kao prema đubretu.. Našao sam jedini izlaz u prodaji droge. Tako skupim novca sebi za jelo i piće.. Nisam se želio obratiti nikome od vlasti za pomoć.. Nisam želio da me prijatelji ismijavaju..
Prišla sam mu i snažno ga zagrlila..
- Vidiš, niko nije savršen.. I ja sam imala mnogo problema u porodici.. I moji su se razveli i mama je imala drugog muža, otac drugu ženu.. Ja sam sebe uvijek smatrala krivcem za njihov razvod, a ni danas ne znam sama zašto.. Odrasla sam sa djedom i bakom. Na život sam znala gledati nekad pozitivno, a nekad negativno.. Stalno su me zezali zbog roditelja, ali nikad se nisam našla poniženom, jer, sve je za ljude. Odlučila sam postati neko i nešto. Završila srednju školu sa odličnim i uspješnim vladanjem i otišla na policijsku akademiju.. Posvetila sam svoj život akademiji i sada ovom poslu. Sa djedom i bakom sam živjela ne tako raskošno.. Nekada nismo imali ni za hljeb, a kamo li za šta drugo.. I vidiš, ja nikada nisam pomislila da kriminal, i da uradim nešto protiv zakona.. A nije sramota obratiti se nekom da ti pomogne.. 
Rekao je samo „Kajem se i snosit ću posljedice“ .. Bio mi je to najnaporniji dan. Otišla sam u svoj ured i počela plakati, prisjećajući se tih dana.. Tih bjednih dana.. Odjednom u mom uredu se našao jedan od mojih kolega.. Došao je pozvati me na zabavu, koju pravi u čast svom novorođenom sinu.. Nije mi se išlo na tu zabavu, ali me sestra natjerala.
Došle smo kući i začas se obukle.. Insistirala sam da idem u civilnom odjelu, ali nije htjela ni da čuje. Izvadila je iz svog ormana jedu od najljepših haljina i dala mi da obučem.. Vauu.. Divila sam se sama sebi.. Nisam mogla da vjerujem da sam to ja. Na zabavi je bilo pomalo dosadno, sve dok nisam zapucala u nekog momka.. Da, opet onaj isti momak.. Samo, ovaj put je on po meni prosuo vino..  Tu noć smo se i upoznali.. Zvao se Mario.. Velike su slučajnosti bile kada smo shvatali da volimo isti film, istu pjesmu, ali prevelika slučajnost je bila kada smo shvatili da smo oboje policajci i da taj posao od svega najviše volimo..  Sestra i ja smo se vratile sa zabave u 2h poslije ponoći. Na vratima nas je čekala naša histerična mama.. Zamolila sam sestru da dođe kod mene u sobu, da joj ispričam sve što mi se desilo, i da joj nešto predložim! Mama je kao budala išla za nama i urlala na nas.. Uopšte je nismo ni slušale.. Sestra je mislila na svog novog dečka, a ja... Ja sam mislila na Maria, njegove crne oči, smeđu kosu, i predivan osmjeh.. 
- Evo me.. Reci?
- Vidi seko.. Imam ti dvije stvari reči... Prva stvar je, da sam opet srela onog lika od neki dan, i upoznali smo se. Zove se Mario, ima crne oči, smeđu kosu, predivan osmjeh i policajac je.. Volimo isti film i istu pjesmu.. Mislim da se zaljubljujem.. xD – Prasnula je u smjeh moja otkačena sestra..
- Pa to je izvrsno.. Uhuhhuhu.. Sutra ću dati oglas u novine i svima reči da se moja sestra konačno zaljubila.. :D
- De budalo jedna.. A vidi.. Druga stvar je..
- Hmm.. Reci.. Slušam te..
- Pa vidi.. Želim otići iz ove kuće. Nisam ja navikla na život sa ocem i majkom.. Našla sam sebi stan, i sutra ću se početi pakovati.. Pa, vidi.. Ako želiš samnom, da ne živim sama, a ujedno i da se oslobodiš od ove mame..
- Seko, fenomenalna si.. Pa naravno da želim.. Ali, kako će oni na to reagovati.
- Baš me briga.. Nikad se nisu brinuli za mene, ne moraju ni saada.. 

Nije nam bilo baš svejedno kada smo im saopštili tu vjest, ali pravili su se kao da ih to ni malo ne zanima.. Za sedam dana sve stvari su bile spakovane i premještene u naš stan.. Stalno sam razmišljala o Mariu..
Od te večeri, nikada me više nije nazvao. Čula sam da ima neku djevojku pa sam ostala po strani.. Uvijek sam ga izbjegavala.. Nisam željela da vidi u mojim očima tugu.. Ta ljubav me promjenila.. Tako, 6mjeseci sam ga izbjegavala, ali jedno jutro jednostavno nisam ga mogla izbjeći. Opet je zapucao u mene.. Nasmijao se i kao iznova osvojio moje srce..
- Oprosti, ali vidim izbjegavaš me. Želio bih popričati s tobom.. Hoćemo negdje na sok?
- U redu, idemo.
Dugo smo pričali.. I konačno, priznala sam mu šta zaista prema njemu osjećam. Nisam imala šta izgubiti.. Ostao je bez teksta.. Jednostavno je ustao i otišao u nepoznatom pravcu. Nakon toga je prošlo samo 2h a u moj ured je stigao buket crvenih ruža, i jedna poruka:
- Izvini zbog onakvog mog kretenskog ponašanja.. Nisam znao šta da ti kažem.. Iznenadila si me..
P.S. Nadam se da sam izabrao dobre ruže.. Inače, znam da najviše vi žene volite crvene ruže. Nadam se da nisi izuzetak. Noćas u 7h budi spremna, želim se ispričati zbog one gluposti danas.

Na početku sam mislila da sanjam, ali... Nije bio san.. U 7h sam se spremila.. Sestra je bila više uzbuđena nego ja. Odjednom se začulo zvono.. Otvorila sam vrata, i on je stajao sa prelijepim buketom ruža u ruci. Iz buketa je izvadio jedan cvijet i dao ga mojoj sestri..Kao da ju je top udario u glavu. Ostala je bez teksta kao i ja.. Iz dana u dan je bio sve zgodniji i zgodniji. 
Obilazili smo razna mjesta.. Vodio me u razne restorane..  Oko ponoći odlučili smo otići šetati plažom.. Iz džepa je izvadio katanac i ključ.. Gledala sam ga začuđeno..
- Vidi, napisat ćemo ovdje naša imena.. Zatvorit cemo ovaj katanac i ključ baciti u more, a katanac zakopati duboko u ovaj pjesak..
Kopali smo duboko i odjednom stali.. Pogledi su nam se sreli, a usne ubrzo dodirnule.. Odjednom smo legli jedno kraj drugog i uživali gledajući zvjezde..
Tako, iz dana u dan smo se viđali i našu vezu ubrzo ozvaničili.. Godinu dana je prošlo brzo. Za tu godinu dana nikada se nismo svađali, ali sve do jednog dana. Došla mi je poruka od njegove bivše da ga ostavim na miru, da me on ne voli i sl. Na trenutak sam posumnjala da je to istina, ali opet... Nisam mogla da izdržim i pitala sam ga da li me zaista voli ili još uvijek voli bivšu.. Gledao me čudno i rekao mi da nisam normalna.. Ostala sam bez teksta. Rekao je da bi bilo dobro da pauziramo na neko vrijeme, jer mu se čini da ja baš nisam sigurna u našu vezu i njegovu ljubav...

Vrijeme je prolazilo.. Postali smo kao dva stranca. Prolazili jedno kraj drugog, okretali glave, i sl. Viđala sam ga sa drugim djevojkama.. Patila sam mnogo.. Ali ipak, odlučio je doći k meni i popričati.. Rekao je da nijedna nije kao ja.. Da sam posebna, i sl.
Nakon toga opet smo se počeli zabavljati, ali ništa više nije bilo kao prije. Često smo se svađali, prekidali i mirili. Onda, duži period smo bili OK, nije bilo svađa, činilo se kao da se sve vraća na staro.. Ali, pogriješila sam.. Jednu noć me neko nazvao sa nepoznatog broja i rekao:
- Najbolje bi bilo da zaboraviš Maria.. Pravi se da nikada nije postojao.. Govorim ti to za tvoje a i njegovo dobro.. Ako ga voliš i ako ne želiš da mu se desi nešto loše, ostavit ćeš ga..
Nakon toga, ta osoba je prekinula.. Mislila sam da je to sve šala, ali ispostavilo se da nije. Mnogo puta su mi u ured donosili neki paket bez poštanskog broja i sl. U paketu su se uvijek nalazile zmije, i veoma uznemirujuće poruke, pa čak i Mariove slike. Neko ga je stalno pratio i znao sva njegova kretanja i sve njegove rutine...

Bilo je to za njegovo dobro.. Ništa mu nisam htjela reči, osim „PREKIDAMO“.. Ne mogu, ne volim te više.. Ostao je gledati me dok odlazim iz stana.. Ispričala sam sestri šta se desilo.. Nije mogla da vjeruje. Nakon svega toga Mario me trazio, i pokusavao razgovarati samnom, ali bila sam uporna. Nisam mu htjela nista reci. Trudila sam se da nadjem tu osobu, ali uvijek je bila korak ispred mene.
Jednu noć me Mario pozvao da dodjem na plazu.. Rekao je da je hitno.. Doslovno sam otrcala tamo, a on me samo čekao sa jednom romanticnom vecerom. Imajuci u vidu pretnje, odmah sam se okrenula i potrcala prema kuci.. Medjutim, stigao me je i sapleo.. Pali smo na pjesak oboje.. Gledali smo se dugo, i nismo mogli vise odoljeti.. Nasa sreca je trajala nekih 15-ak minuta..Ustali smo i krenuli prema stolu. Mislila sam kako je ono sve bila loša šala nekog mangupa.. Ali, pogrijesila sam.. U tom trenu kada je izvadio prsten i krenuo da me zaprosi, zacuo se pucanj.. Bacila sam se na pjesak i vidila Maria pogodjenog.. Vidila sam čak i tu osobu koja me je ucjenjivala.. Potrčala sam prema njemu, i nekako jedva ga stigla.. Bacila sam ga na tlo i udarala sto sam jace mogla.. Sve se cinilo tako nestvarno.. Odjednom me je neko uhvatio i cvrsto drzao, dok sam se ja borila svim silama da opet dodjem do tog lika.. Zatim, sjetila sam se Maria, okrenula se i vidila kako su se mnogi okupili oko njega. Pomislila sam na najgore. Otrčala sam do njega i uvjerila se da je dobro.. Metak ga je pogodio u ruku, ali nista nije bilo opasno. Uhapsili smo tog manijaka, i nikada pa čak ni danas ne znamo zbog čega je to napravio, jer zaista tog lika nikada ali bas nikada nisam vidila, a nije ni Mario..
Nakon svih tih prepreka konačno nam se osmjehnula sreća, ali ne zadugo.. Jednog dana, na poslu je pao u nesvjest.. Kolege su ga odvele u bolnicu i zatim mene obavjestili. Zabrinuo me taj njegov pad.. Uradili su mu neke analize, i nakon dva dana otisli smo do njegovog doktora da vidimo sta je zapravo uzrok njegove nesvjestice.. Na putu za bolnicu, rekla sam mu da sam trudna.. Bio je toliko presrecan da je grlio neke nepoznate ljude, i doktore.. 

- Recite mi doktore, zbog cega sam pao u nesvjest? – rekao je pomalo zabrinjavajuce.
- Pa vidi.. Nije ovo ni malo lako sto cu ti reci.. Ali, Mario, ti imas zlocudni tumor na mozgu, i nema sanse da ga otklonis..

Sjećam se kako je naslonio glavu na moj stomak i kroz plač rekao: „Žalim srećo, ali tata te neće vidjeti kako odrastas, a ni ti neces upoznati svoga tatu“ ...
Nisam mogla zaustaviti suze.. Do kuće nismo progovorili ni jednu jedinu riječ.. Ubijala me ta tišina.. Nisam mogla više..

- Daj Mario, otici cemo kod nekog drugog ljecnika i vidjeti moze li se to kako otkloniti..

Samo je spustio glavu na moj stomak i poceo plakati, iznova, iznova i opet iznova..
Nisam mogla da ga gledam takvog.. Nisam navikla na takvog Maria. Odlučila sam naći na internetu najbolje doktore.. I uspjela sam.. Zakazali smo i operaciju.. Bila sam u 6 mjesecu trudnoće kada se on operisao.. Tumor se više nikada nije vratio, ali on je izgubio pamćenje..
Nije se sjećao ni mene, ni svojih roditelja, ni bilo čega.. Uz mene je uvijek bila moja mladja seka.. Odkako sam odselila od roditelja izgubila sam svaki kontakt sa njima.
Nakon operacije, Mariu je bilo uzasno tesko jer nikoga nije poznavao.. Nakon mjesec dana dosao je u nasu kucu. Pricala sam mu kako smo se upoznali, sta smo sve prosli, kako je nasa ljubav na kraju pobjedila.. Gledali smo nase slike i sl. Iz dana u dan sam se trudila da se Mario ponovo zaljubi u mene, i uspjela sam. Dobili smo prekrasnu djevojcicu, koja sada ima dvije godine..
Mario nikada nije vratio svoje pamcenje, ali se uz moju pomoc vratio svojim dnevnim rutinama i posvetio se meni i nasoj djevojcici..  Ja sam nastavila raditi kao policajka.. Zaista, volim taj posao... O roditeljima nista ne znam, i ne trudim se znati.. Lahko mi je bez njih, jer ih nisam imala uza se kad sam bila djete, pa ne trebaju mi ni sad...

"I tako polako dolazi ta prokleta hladnoća. Steže te jako oko srca. Misliš: "Nikada neće prestati".. Osjećaš se jako usamljeno. Puniš glavu prijateljicama u nadi da će ti biti lakše. Zapravo, bude samo još teže. Pričaš o njemu, prisječaš se lijepih trenutaka i sl. Poželiš bar još jednom da čuješ sa njegovih usana "bebo, srećo, srce i malena". Praviš kolače, zamišljaš ga kraj sebe. Zamišljaš ga baš onako kako ti je on rekao da ga zamisliš.. <>
Oči ti se napune suzama i bježiš u sobu da niko ne vidi tvoj trenutak slabosti. Uradiš neku lijepu stvar, a on te nagradi sa: "ma to je moja curica".. Opet, iznova radiš lijepe stvari, ali sada ne možeš čuti te riječi.. Riječi su iščezle negdje u daljini! Samo možeš osjetiti samoću koja te dere poput neke divlje mačketine. Kada te neko povrijedi i gorko zaplačeš, poželiš da je samo on kraj tebe, da te čvrsto zagrli i kaže da te voli. Kada ga vidiš poželiš mu se baciti u zagrljaj, poželiš mu ukrast poljubac, ali to nije moguće. Nešto te vuče protiv toga. Možda to što on voli drugu?! Poželiš čak njegov predivni osmijeh, pogled koji zavodi i dodir od kojeg se ježiš! Često ti fali ono njegovo: "jedva čekam da te vidim, zagrlim i poljubim, legnem ti na krilo, pa da svojim nježnim prstima prođeš kroz moju kosu!"
Poželiš vratiti riječi i vrijeme, ali onda se sjetiš: "RIJEČI SE NE MOGU VRATITI, BAŠ KAO NI VRIJEME."
Nakon svega, zaspiš... Zaspiš u nadi da će ta hladnoća proći i da će u jutru biti sve OK!
Ipak, to nije moguće. Osoba kao on se nikada ne zaboravlja. Iz dana u dan, steže te hladnoća. Šutiš o tome koliko ti on zaista nedostaje. Lažeš prijatelje i prijateljice da voliš drugog. Po vrh svega, lažeš i sebe. Na kraju jednostavno "pukneš" i izjadaš se prijateljici.. Nakon toga osjećaš da ta hladnoća polako napušta tvoje srce, ali ipak ostaje jesen..
JESEN-To tmurno i kišno doba.. Nikada više nećeš imati osjećaj da si previše sretan..
U srce će doći ljeto, tek kada se on odluči vratiti i kada odluči voljeti me.. Do tada smjenjivat će se jesen i zima.."
<3